OBAVIJESTI ZA XXXIV. NEDJELJU KROZ GODINU
Blagdani i spomendani:
NEDJELJA, 20. XI. – XXXIV. NEDJELJA KROZ GOD. – KRIST KRALJ
Ponedjeljak, 21. XI. – Prikazanje Bl. Dj. Marije
Utorak, 22. XI. – Sv. Cecilija, djevica i mučenica
Četvrtak, 24. XI. – Sv. Andrija Dung Lac i 117 vijetnamskih mučenika
Subota, 26. XI. – Sv. Leonardo Portomauricijski
NEDJELJA, 27. XI. – 1. NEDJELJA DOŠAŠĆA – Početak nove liturgijske god.
1. U utorak, 22.11. u 19 sati, nakon svete mise, bit će tribina na temu: „Tijelo – to smo mi!“ u Galeriji samostana. Predavač je fra Danijel Rajić. Poslije tribine je druženje. Svi su dobro došli.
2. U srijedu, 23.11. bit će izložba slika Suade Šaćiragić u 19 sati u Galeriji samostana.
3. U župi Presvetog Srca Isusova – Katedrala, organizirana je duhovna obnova u povodu dolaska moći sv. Ivana Pavla II., Sv. Faustine i bl. Mihaela Sopočka od 25. – 27. 11. Program počinje u 17 sati sa katehezama, a sv. misa je u 18 sati. Detaljan program možete pogledati na oglasnoj tabli.
4. U subotu, 3.12.2016., u prvoj nedjelji došašća, organiziran je posjet Međugorju za sve studente i mlade. Polazak je u 8 sati s Bistrika, ispred crkve sv. Ante. Svi zainteresirani se mogu prijaviti utorkom nakon studentskih tribina fra Danijelu Rajiću ili svakim danom na porti samostana do 27.11.2016. Povratna karta je gratis.
5. U nedjelju 4.12.2016. kao i prijašnjih godina, priredit ćemo nakon mise u 12 sati doček sv. Nikole biskupa. Molimo roditelje, koji žele da njihovo dijete sudjeluje u tome lijepom događaju, da prijave ime svoga djeteta (starosti do 12 god.) na našoj samostanskoj porti do 27.11.
6. Izašao je novi broj revije „Svjetlo riječi“ za mjesec studeni koji je posvećen svetačkim likovima Bosne Srebrene – „Vjerni Bogu i narodu“. Reviju, knjige, svijeće i druge nabožne predmete možete nabaviti u samostanskoj knjižari.
STUDENTSKA TRIBINA
U utorak, 22. studenog u 18 sati,
u Franjevačkoj crkvi sv. Ante na Bistriku,
bit će sveta Misa za štovatelje sv. Ante.
Nakon sv. mise u 19 sati bit će studentska tribina
na temu: “Tijelo – to smo mi.”
Predavač je fra Danijel Rajić.
Nakon tribine je i druženje za mlade.
Svi su dobrodošli!
SVETA MISA ZA DUHOVNA ZVANJA I TRIBINA U POVODU ZATVARANJA GODINE MILOSRĐA
Bistrik/Sarajevo-U utorak, 15.11.2016. u 18 sati slavljena je svečana sveta misa u crkvi svetog Ante na Bistriku na nakanu za nova duhovna zvanja. Svetu misu predvodio je fra Josip Ikić, prefekt u Franjevačkom sjemeništu u Visokom uz koncelebraciju nekoliko članova samostanskog bratstva. Na misi je svirao Tamburaški orkestar Franjevačke klasične gimnazije Visoko pod vodstvom profesora Tome Maltara.
Fra Josip je u nadahnutoj propovijedi o obraćenju carinika Zakeja poticajno govorio i o važnosti duhovnog poziva te da svaki kršćanin treba biti „svjetlo svijeta“ i „sol zemlje“. Na koncu mise fra Danijel Rajić je prisutne vjernike ukratko upoznao o procesu franjevačke formacije za redovničke kandidate u provinciji Bosni Srebrenoj. Potaknuo je vjernike na molitvu za mlade kako bi se odvažili i odgovorili na Isusov poziv nasljedovanja u današnjem izazovom vremenu. Prije završnog blagoslova, tri su sjemeništarca zajedno izmolili molitvu za duhovna zvanja koju inače svakodnevno mole u sjemenišnoj kapelici u Visokom. Nakon mise je uslijedila redovita tribina u Galeriji samostana koja je bila posvećena zatvaranju Godine Milosrđa na temu: „Ozdravljujuća snaga Božjeg milosrđa“ a predavač je bio fra Josip Ikić, misionar milosrđa. Nakon tribine mladi su ostali u radosnom i ugodnom druženju u prostorijama samostana.
NAJAVA: POSJET MEĐUGORJU 3.12.2016.
U subotu, 3.12.2016., u prvoj nedjelji došašća, organiziran je posjet Međugorju za sve studente i mlade. Polazak je u 8 sati s Bistrika, ispred crkve sv. Ante. Taj dan mladi će imati priliku posjetiti obiteljski centar “Ivan Pavao II.” u Vionici gdje djeluju sestre misionarke ranjene obitelji i slaviti sv. Misu. Nakon ručka planiran je odlazak u vrt sv. Franje i pobrdo nakon čega slijedi slobodno vrijeme. Povratak u Sarajevo je u 18 sati.
Svi zainteresirani se mogu prijaviti utorkom nakon studentskih tribina fra Danijelu Rajiću ili svakim danom na porti samostana do 27.11.2016.
POVRATNA KARTA JE GRATIS!
STUDENTSKA TRIBINA
U utorak, 15. studenog u 18 sati,
u Franjevačkoj crkvi sv. Ante na Bistriku,
bit će sveta Misa na nakanu za nova duhovna zvanja.
Sveto misno slavlje predslavi fra Josip Ikić.
Pod misom svira tamburaški orkestar FKG Visoko.
Nakon sv. mise u 19 sati bit će studentska tribina
na temu: “Ozdravljajuća snaga Božjeg Milosrđa.”
Predavač je fra Josip Ikić, misionar miosrđa.
Nakon tribine je i druženje za mlade.
Svi su dobrodošli!
BLAŽENI GRACIJE KOTORSKI – SVETAC EUHARISTIJE
Osim duboke molitve i velike pokore, bl. se Gracije istakao velikom poniznošću. O njegovom molitvenom životu zabilježili su njegovi suvremenici da je pokazivao znakove mističnih doživljaja.
Svetac Euharistije kako ga često nazivaju, ili danas blaženi Gracija Kotorski, rođen je kao Pavao Krilović, 27. studenog 1438. u malom ribarskom mjestu Muo pokraj Boke Kotorske. Pa ipak, ne zna se koje ga ime više opisuje, ono krsno, vjerom ražareno Apostolovo, ili pak ono redovničko što u prijevodu znači milost, ili pak, jedno i drugo.Odrastao je u poniznoj i pobožnoj obitelji, od malih nogu naučen na rad i molitvu. Kao i većina mladića njegovog kraja, i Pavao se okrenuo moru i ribarenju ne znajući da će uskoro poći stopama najvećeg ribara. Onog među ljudima. Sa 30 godina, oprašta se od roditelja Benedikta i Dobre (Bone) te odlazi na pučinu, ploveći na brodu Mletačke Republike u čijem je sastavu tada bila Boka. Kao pomorac, bl.Gracija priskrbljuje sebi i svojoj obitelji materijalno dobro, ali više od ičega hrani svoju dušu onim duhovnim, nepropadljivim.
U ljeto 1468. dok je brod bio usidren u venecijanskoj luci, mladi je pomorac dobio priliku slušati nadahnutog propovjednika i pučkog misionara onog vremena, bl. Šimuna iz Camerina. Blage riječi vjere koje je ondje čuo usmjeravaju njegovo srce da se konačno usidri u najsigurnijoj luci, onoj kojoj nikakve oluje i valovi ne mogu naštetiti. Pavao ostavlja svoj poziv mornara, i uz pristanak roditelja, postaje redovnik u siromašnom samostanu Ortone, u blizini Padove. Obukavši na se redovničko ruho u samostanu pustinjaka sv. Augustina, dobiva ime Gracija (Milost).
Iako mlad i nov, svima je u samostanu vrlo brzo postalo jasno da se radi o čovjeku velike kreposti i pokore, obdarenog svjetlošću kojom zrače samo sveci. U to su vrijeme redovnici jačali svoju molitvu djelima velike pokore; pa su osim strogog posta znali nositi kostrijet (pokornički pojas ili tkanje od vrlo oštre (kozje ili konjske) dlake, koji se oblačio pod košulju na kožu), a tijelo ukrašavati tragovima biča. Ni Graciji nije bilo teško uzimati dragovoljno na svoja leđa ovaj teški križ redovništva te se krijepeći na taj način, sve više duhovno jačao, uspijevajući se svetački uroniti u molitvu i Euharistiju.
Nikada nije postao svećenikom, no njegova subraća iz samostana, zaređeni svećenici, svjedočili su često o njegovoj predanosti kakvu je malo tko imao. Zabilježili su tako mnoge znakove mističnih doživljaja bl Gracije. Redovnici su tako, bili svjedoci čudesnog svjetla koje bi se noću za vrijeme kasnih bdijenja koja je najviše volio, izdizalo iznad sobe njihova subrata. Iako više nije plovio morima, sa nevjerojatnom predanošću plovio je i uranjao molitvom, stapajući se sa Euharistijom u jedno.
Jednog je dana, dobio je zadatak raditi u vrtu. Za to su vrijeme svećenici u crkvi slavili svete mise; a blaženi je Gracija, usredotočen na rad, ne mogavši čuti tijek Svete Mise, ipak znao trenutak kada treba kleknuti pred Presvetim. Taj je dan bio osobito iskustvo, trenutak mističnog viđenja koje je dodatno zagrijalo blaženikovo srce. U svojoj dubokoj pobožnosti i mističnoj povezanosti s euharistijskim Isusom doživio je kako se u tome času zid crkve samostana Blažene Djevice Marije pred njim otvara da može vidjeti svećenika kako u rukama drži dijete Isusa obasjanoga čudesnim sjajem.
Njegov je duh, Stvoritelj tada očito obdario neizrecivim darom milosti za sve ljude, tako da je od časa ovog viđenja, blaženikovo ime postalo svim ljudima vidljiv dio Božje stvarnosti, a on Mu se svakim danom sve više zahvaljivao djelima pokore. Kakvu god pomoć ljudi trebali mogli su je pronaći kod vjernog ministranta i sakristana samostana na brdu. Bog ga je obdario mnogovrsnim darovima duha koje je nesebično dijelio potrebitima, toliko da su vrata samostana uskoro postala nevidljiva od svih koji su pristizali.
Da bi samostan bio lišen galame koja je onesposobljavala redovnički način života, nakon 15 godina službe, blaženi je Gracija premješten u samostan na otočiću sv. Kristofora u Veneciji. Njegova je služba i tamo nastavljena sjati istim sjajem. I dalje je blaženik sate i sate, osobito tokom noći provodio uronjen u molitvu, a sve je svoje dužnosti ispunjavao bos uz malo kruha i vode, nikada u svoja usta ne stavivši komadić mesa.
I ovdje su se njegovim posredovanjem događala mnoga čudesa, bolesni su primali ozdravljenje, gladni su bivali nahranjeni, a oni koji su bili u nemiru i svađi, od blaženog su Gracija odlazili u miru i sretni. Ovaj je milosni blaženik imao i dar proricanja te savjetovanja koje je na poseban način znao usmjeriti prema potrebama bližnjih, odnosno svih koji su trebali pomoć. Osobito je među ljudima postalo poznato i djelotvorno njegovo posredovanje među posvađanim i udaljenim supružnicima. Toliko da su Mlečani otoku sv. Kristofora nadodali ime „od mira“.
Jedne je sušne godine samostanski bunar presušio te su se redovnici našli u smrtnoj opasnosti uslijed nestašice i nesnosne suše. Po Gracijevom savjetu tada su u bunar usuli kablić mora, a blaženik je započeo usrdnu molitvu. Bunar se napunio vodom toliko da su redovnici dijelili pitku vodu sa susjednim otokom sv. Mihovila.
Gdje god bi se pojavio bl Gracija događala se ljubav, pa su ga uz razne pridjeve nazivali i liječnikom ljubavi što je i danas za mnoge koji potraže njegov zagovor.
9.11. 1508. godine, Pavao Krilović, ili Gracija Kotorski, napustio je ovaj svijet u 70-oj godini života. Nakon smrti, tijelo mu je bilo pokopano u zajednički grob, ali brzom je preneseno u crkvu i položeno u posebni sarkofag. Vjernici su uskoro počeli svjedočiti o uslišanjima po njegovom zagovoru. Danju se oko sarkofaga širi osobit miris, a noću svjetlo; 10 godina nakon smrti, sarkofag je otvoren, a tijelo današnjeg blaženika ležalo je u istom, neraspadnutom stanju. 2008. godine je također otvoreno, tijelo je i dalje onakvo kakvo je bilo davne 1508. godine. U samostanskoj crkvici sv. Kristofora tijelo je čuvano 300 godina, a kada je otočić postao metom Napoleonovih osvajanja, redovnici su ga, kao posebnu relikviju, 1806.-e prenijeli u Veneciju.
Naposlijetku, vrijedne su relikvije odlučili pokloniti njegovom rodnom mjestu Muo kod Boke što se obistinilo 1810. godine, na veliku radost blaženikovih sumještana. Papa Leon XIII. potvrdio je i odobrio trajno štovanje skromnoga redovnika te, Graciju Kotorskog 1889. godine proglasio blaženim. Blaženikovo tijelo izloženo je u srebrnome sarkofagu na posebno podignutom oltaru u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana.
“Približite se izvoru spasa, Euharistiji, pa ćete naći utjehu i ljeka svojim dušama!”
Sveti Anto 2022.
Najnovije slike
