Ukrali sv. Antu

Vrt sestarskog samostana u B. pun je slatkoga voća i sočnog povrća, – ko marljiva ruka obradila. Ta ljepota dražila je oči malih gradskih tatova. Po danu mjerili, gdje je niža ograda, a po noći izvodili planove – preskakivali i nosili ko svoje. Uboga sestrica čekala ih više puta do gluho doba noći, ali mali „sinovi tmina“ bili na oprezu. Kad im nije mogla stati u kraj, ona stavi sv. Antu za noćnog stražara nad svojim vrtom. Metne Svečevu sliku na jedno stablo, da čuva od kragje bašču. Ali – šta je opazila ujutru!? Odnijeli hajduci i sliku sv. Ante. Baš naopak svijet.

Glasnik sv. Ante Padovanskoga, god. VII, br. 4, Visoko, 1. travnja 1912., str. 67