Umjesto uvodnika za 21. broj Glasnika sv. Ante

Odvaljen je kamen
Odvaljen je kamen s tvojih očiju.
Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan:
svijet prepun ljepote i sreće, svijet koji tvoje
oči mogu i okrasti i oplemeniti.

Ali nad tobom
uvijek bdije pogled prepun ljubavi.
Odvaljen je kamen s tvojih ruku.

Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane:
da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti, i
da ne pitaš koliko ih se trudi uz tebe, jer nikada
nisi sam. Uz tebe netko povazdan rađa
ovaj svijet.

Odvaljen je kamen s tvojega srca.
Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno:
da se ljubav prelijeva preko njega, da
ne pristane ni na kakve zapreke. Jer sav je
ovaj svijet srce koje te želi sačuvati.
Odvaljen je kamen s tvoje nade.

Do tebe je da skrbiš o njezinoj svježini: da
onima koji dolaze, djeci svojoj, ovaj svijet sačuvaš
i predaš s povjerenjem da bezazlenost
može biti jedra i nakon mnogih rana. Jer svemu
što postoji ljubav postojano dariva dah.
Odvaljen je kamen s tvoga hoda.
Do tebe je da ideš neumorno: da ne dopustiš
da tvoj korak išta smete i da ti svaki
korak bude čovječan, da uvijek ideš u susret.
Na svim tvojim putovima netko raskriljenih
ruku hiti k tebi.

Odvaljen je kamen s tvojih blizina.
Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen: da
se ne opireš nježnosti koja te proniče i krijepi
i da s nježnošću pristupaš svakom biću. Jer
netko tko ne može bez tebe, nadohvat ti je
ruku, nadohvat duše.

Odvaljen je kamen s tvoga vremena.
Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo:
da vječnost ulijevaš u posudu svakoga dana,
sućut u posudu svakoga susreta. Jer postoji
netko u kome živiš novim životom i sve što
jesi prebiva u njegovu uskrsnuću.

Stjepan LICE